O duhovnoj borbi

Pripremio: fra Nikola Rosančić

Četvrtak, 26. svibnja 2011.

Nadam se da napredujete na svom duhovnom putu praćeni milošću Duha Svetoga. Prethodnih dana smo razmatrali kako trebamo stvoriti potrebne uvjete kako bi Duh Sveti mogao početi djelovati u nama.

Danas bih govorio nešto više o duhovnoj borbi. Naime, naš duhovni put nije lagan, jer naša sebičnost ne želi umrijeti i onda se u nama vodi jedna duhovna borba između naše sebičnosti i otvaranja Duhu Svetomu koji nas želi učiniti novim ljudima. U prethodnim emisijama govorili smo kako se trebamo prepustiti vodstvu Duha Svetoga i to bih naglasio i u ovoj emisiji, jer u opasnosti smo da se prepuštamo u borbu protiv svoje sebičnosti, sami, jer bi mogla opet u nama prevladati naša negativnost.

U borbi, ne možemo vidjeti rezultate, uspjeh za kojim smo krenuli, to možemo vidjeti tek poslije borbe. U borbi možemo doživjeti patnje, boli, poteškoće, ali važno je da idemo naprijed, jer vjerujemo da kroz te poteškoće idemo prema cilju. Usporedimo na čas duhovne vježbe s tjelesnim vježbama. Kao što ni tjelesno vježbanje nije lagano, trebamo se dobro oznojiti, osjetiti umor i poteškoće, ali ako pravilno radimo i redovito radimo vježbe znamo da ćemo postići svoj cilj, a to je, npr. da smršavimo ili steknemo kondiciju. I taj cilj nas tjera naprijed, da se i dalje mučimo i vježbamo. Tako je slično i s duhovnim vježbama, ukoliko smo se nakon zagrijavanja krenuli u malo ozbiljnije duhovno vježbanje, osjetimo i napor i poteškoće i bol, ali imamo svoj cilj i pod vodstvom Duha Svetoga, vjerujemo da ćemo uspjeti.

Kao što je važno da se u početku tjelesnog vježbanja ne preforsiramo jer bi mogli npr.

dobiti upalu mišića, tako isto je bitno da se u duhovnom smislu ne preforsiramo da ne uzmemo vježbati duh previše, više nego što on može u pojedinom trenutku podnijeti, pa bi mogli doživjeti duhovnu upalu. Moramo poštivati svoj duh u onom stanju u kojem se on trenutno nalazi. I kao što sve više i više možemo tjelesno vježbati, što imamo više kondicije, tako slično možemo i više duhovno podnijeti što se više duhom vježbamo. I kao što je bitno da ravnomjerno tjelesno vježbamo i odmaramo, tako je i u duhovnom životu bitno da se odmaramo u Duhu Svetome tamo gdje god vidimo priliku, u stankama između duhovne borbe gdje nam Duh Sveti daje odmorište i okrjepu.

Ako smo se dakle upustili u duhovnu borbu s našom sebičnošću koja mora umrijeti kako bi postali novi ljudi u Duhu Svetome, nemojmo se prepasti i odustajati od borbe ako vidimo da naša sebičnost ne želi umrijeti. Ako doživljavamo intenzivnije i strahove i zatvorenosti i ljutnje u sebi i ako vidimo da nam teško ide s promjenama. Nastavimo borbu i to u toj mjeri u kojoj je naš duh može podnijeti. Nemojmo ga preforsirati, nego ga opteretimo onoliko koliko on trenutno može podnijeti. i što više budemo duhovno vježbali, naš duh će moći više podnijeti i tada ga više opteretimo kako bi postigli svoj cilj. Budimo strpljivi. Podignimo se ako padnemo i nastavimo dalje. I što više budemo duhovno vježbali, vidjet ćemo i promjene u svome duhovnom, nutarnjem stanju. Vidjet ćemo kako smo jači u pojedinim situacijama, tamo gdje smo do sada bili slabi, tamo gdje smo do sada naviknuli povlačiti se i zatvarati u sebe, tamo gdje smo navikli povlačiti se iz duhovne borbe.

Nije lako ljubiti i davati se drugim ljudima, lakše je zatvarati se u sebe i biti sebičan. Ali oni koji se upuste u duhovnu borbu, snagom i vodstvom Duha Svetoga bivat će sve jači i sve će više ostvarivati cilj za kojim teže.

Stoga, dragi slušatelji naše emisije, pozivam vas na duhovnu borbu sa svojim sebičnostima s pomoću Duha Svetoga. Neka on bude vaš duhovni trener, neka vam propisuje duhovne vježbe koje trebate raditi kako se ne bi preforsirali u duhovnome smislu i kako bi svojim duhom u Duhu Svetome bivali sve jači, tamo gdje ste do sada bili slabi. Na tom putu želim vam puno uspjeha do sutra kada nastavljamo razmišljati i djelovati u Duhu.